SEMI-INTERPRETATIONS or how to explain contemporary dance to an undead hare 04.09.2010 @ HKD na Sušaku, Rijeka a pre-premiere presentation in the framework of Zoom festival by Drugo more "I don’t know how things stand. I know neither who I am nor what I want, but others say they know on my behalf, others, who define me, link me up, make me speak, interpret what I say, and enroll me. Whether I am a storm, a rat, a rock, a lake, a lion, a child, a worker, a gene, a slave, the unconscious, or a virus, they whisper to me, they suggest, they impose an interpretation of what I am and what I could be ." Bruno Latour, The Pasteurization of France Composition and modulations: Nikolina Pristaš Notes and blackboxing: Goran Sergej Pristaš Collaborators: Jasmin Dasović (sound), Alan Vukelić (light), Silvio Vujičić (costume), Ana Ogrizović (hare). Semi-inspired by work of: Joseph Beuys, Francoise Delsarte, Steven Shaviro, Bruno Latour and Graham Harman Project is supported by: Zagreb City Office for Education, Culture and Sport, Ministry of Culture RH [caption id="attachment_550" align="alignnone" width="500" caption="BADco. SEMI-INTERPRETATIONS..."][/caption] POLUINTERPRETACIJE ili kako objasniti suvremeni ples nemrtvom zecu 04.09.2010. @ HKD na Sušaku, Rijeka predpremijerna prezentacija u sklopu Zoom festivala Drugog mora "Ne znam kako stvari stoje. Ne znam ni tko sam ni što želim, ali drugi tvrde da to znaju za mene, drugi koji me određuju, tjeraju me na govor, interpretiraju moje riječi i uključuju me. Bilo da sam oluja, štakor, stijena, jezero, lav, dijete, radnik, gen, rob, nesvjesno ili virus, oni mi šapuću, navode me, nameću interpretaciju toga što sam i što mogu biti." Bruno Latour, Pasterizacija Francuske Nastanak suvremenog plesa i njegovih ranih tehnika povijesno je vezan za teorije geste, prvenstveno iz utjecajnih učenja o tehnikama govorništva i retorici Francoisa Delsartea. S posebnim fokusom na njegovu pomnu analitiku prirodnosti i arificijelnosti u pokretu, prije svega u govorništvu, ali i glumi zabranjenu paralelnu gestu, u ovoj koreografskoj studiji zanima nas pomak plesa od retoričke geste u proceduralnu retoriku, odnos između "govora" i uvjeravanja u plesu te njegove temeljne oprečnosti spram prirodnosti koja je u plesu zamijenila ideologiju lakoće iz baleta. Krenuvši od "slike" u podnaslovu parafraziranog Beuysovog antologijskog performansa, zanima nas kako ples izgleda ne iz perspektive gledatelja ili izvođača nego svih povučenih objekata čija "prirodna" mrtvost uvijek povlači tijelo iz svijeta živih u crnu kutiju nemrtvih. Kompozicija i modulacije: Nikolina Pristaš Bilješke i blackboxing: Goran Sergej Pristaš Suradnici: Jasmin Dasović (zvuk), Alan Vukelić (svjetlo), Silvio Vujičić (kostim), Ana Ogrizović (zec). Poluinspirirano radovima: Josepha Beuysa, Francoisea Delsartea, Stevena Shavira, Brune Latoura i Grahama Harmana Projekt podržan od: Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstva kulure RH